IRAN TRAŽI MILIONE DOLARA ZA PROLAZ KROZ ORMUZ! Zašto Panama i Egipat mogu da zgrću OGROMAN novac, a Teheran ne može?
Dodajte Kurir u vaš Google izborIranzahteva da brodovi plaćaju i do dva miliona dolara za prolaz kroz Ormuski moreuz. Zbog čega Egipat i Panama imaju pravo da naplaćuju tranzit kroz svoje vodene puteve, dok Iranu to nije dozvoljeno?
Nakon što su se pojavile informacije da Teheran naplaćuje i do dva miliona dolara po brodu za "bezbedan prolaz" kroz Ormuski moreuz, svetski mediji optužili su iranski režim za iznudu i ugrožavanje globalne energetske bezbednosti, prenosi Dojče vele.
Ormuski moreuz, smešten između Irana i Omana, predstavlja najvažniji energetski koridor na svetu. Pre izbijanja rata u Iranu, kroz njega je prolazila čak petina ukupne svetske nafte i gasa.
Iranske vlasti opravdavaju ove namete kao ratnu odštetu za gubitke pretrpljene tokom američko-izraelskih napada, ali i kao naknadu za "navigacione usluge", zaštitu životne sredine i pojačanu bezbednost.
Najavljeno je i usvajanje zajedničkog protokola sa Omanom, prema kojem bi brodovi morali da traže posebne dozvole pre ulaska u moreuz.
Dok su pojedine azijske brodarske kompanije i manji operateri tiho pristali na ovu taksu, veliki globalni igrači to odlučno odbijaju. Istovremeno, Institut za proučavanje rata (ISW) nazvao je ove namete pomorskom "iznudom".
Sjedinjene Američke Države i Kina postigle su dogovor o zajedničkom protivljenju tim taksama, prenosi Rojters pozivajući se na zvaničnike američkog Stejt departmenta, a praksu su odbacile i zemlje Persijskog zaliva.
Stručnjaci za pomorsko pravo ističu da postoje jasni razlozi zbog kojih Iran ne može da naplaćuje prolaz kroz Ormuski moreuz, dok druge ključne tačke, poput Sueckog i Panamskog kanala, to redovno čine.
Koja pravila važe za moreuze?
Prema međunarodnom pomorskom pravu, prirodni moreuzi koji služe za plovidbu regulisani su posebnim pravilima kako bi se zaštitili globalna trgovina i sloboda plovidbe.
Konvencija Ujedinjenih nacija o pravu mora (UNCLOS) garantuje brodovima i avionima svih država pravo na tranzitni prolaz kroz međunarodne moreuze koji povezuju delove otvorenog mora.
Da bi se plovidba smatrala tranzitnim prolazom, brod mora prolaziti kroz moreuz bez zadržavanja i bez sidrenja, osim u hitnim slučajevima.
Pravila UNCLOS-a izričito navode da obalne države ne smeju da ometaju takav tranzit. One mogu da naplaćuju samo ograničene naknade za konkretne usluge, kao što su pilotiranje broda i tegljenje.
Zašto operateri kanala imaju pravo da naplaćuju takse?
Kanali poput Sueckog i Panamskog predstavljaju veštačke vodene puteve koje su izgradile i održavaju suverene države uz ogromne troškove.
Egipat od taksi za brodove koji koriste 193 kilometra dugu prečicu kroz Suecki kanal ostvaruje godišnji prihod od oko četiri milijarde dolara.
Carigradska konvencija iz 1888. godine, koju su potpisale tadašnje velike sile, izričito dozvoljava egipatskim vlastima naplatu tranzita radi pokrivanja troškova održavanja, rada i modernizacije kanala.
S druge strane, Uprava Panamskog kanala, koja upravlja ovim prolazom izgrađenim od strane SAD, takođe ima pravo da naplaćuje prolaz na osnovu posebnih međunarodnih ugovora.
Panamski kanal, završen 1914. godine radi povezivanja Tihog i Atlantskog okeana, zahteva stalno i skupo održavanje, uključujući redovno uklanjanje mulja i sanaciju odrona.
Zanimljivo je da oba ova kanala u proseku naplaćuju takse koje su približno upola manje od iznosa koji sada traži Iran.
Postoje li izuzeci?
Ipak, postoje određene pravne sive zone, pa se prolazak kroz pojedine moreuze, pa čak i delove okeana, ponegde naplaćuje.
Rusija, na primer, naplaćuje pratnju ledolomaca, usluge pilotiranja i druge naknade na Severnom morskom putu duž svoje severne obale. Ova ruta nudi znatno kraći put između Evrope i Azije od Sueckog kanala.
Prolaz kroz Severni ledeni okean povezuje Atlantik i Pacifik preko Barencovog mora i Beringovog moreuza.
Najčešće se koristi tokom leta kada se led povlači, a njime uglavnom plove brodovi iz Rusije, Kine i Južne Koreje. Moskva velike delove ove rute smatra svojim unutrašnjim vodama ili područjima prekrivenim ledom, pozivajući se na član 234 Konvencije UNCLOS.
Kanada ima slične zahteve u vezi sa Severozapadnim prolazom, pomorskim putem kroz Kanadski arktički arhipelag. Vlada u Otavi povremeno razmatra uvođenje taksi, ali nailazi na snažno protivljenje Sjedinjenih Američkih Država.
Turski moreuzi kao poseban slučaj
Još jedan dugogodišnji primer predstavljaju turski moreuzi. Bosfor i Dardaneli, koji preko Turske povezuju Crno i Sredozemno more, regulisani su Montrealskom konvencijom iz 1936. godine.
Prema tom sporazumu, Turskamora da garantuje slobodan prolaz trgovačkim brodovima i može da naplaćuje samo minimalne naknade za svetionike i navigacionu pomoć, ali ne i klasične tranzitne takse.